Vladislavci

Povijest Vladislavaca započinje 1836. godine tj. prokopavanjem kolođvarsko-bobotskoga kanala koji je omogućio isušivanje močvare Palača. Na tako dobivenu zemlju veleposjednik Adamović poziva na doseljenje Mađare (katoličke vjeroispovijesti) spremne raditi u novoosnovanoj tvornici kudjelje. Njihove kuće čepinsko je vlastelinstvo dovršilo tek dvije godine poslije, 1838. godine, a dotad su prvi stanovnici živjeli u privremenim drvenim kolibama. Već nakon desetak godina pojavio se spor oko obradive zemlje s mještanima susjednoga Dopsina, no vrlo je brzo riješen u korist Vladislavčana. Prilikom osnivanja naselja, najbliža katolička župa bila je ona u Semeljcima, ali budući da je već 1845. godine osnovana i župa u Čepinu, mještani su izrazili želju pripadnosti čepinskoj župi što je riješeno tako da je formalno filijala Vladislavci pripadala župi Semeljci, a praktično župi Čepin. Zahvaljujući djelomično sačuvanoj prepisci između župnika i biskupije poznate su prilike u najranijoj fazi osnutka Vladislavaca. ‘Zlatnim dobom’ Vladislavaca moglo bi se nazvati razdoblje od 1902. do 1905. godine, kada biva otvorena tada prva moderna tvornica konoplje u Slavoniji, potom mljekara te cesta prema Čepinu (odnosno Osijeku). Tada su izrađeni i nacrti za izgradnju zgrade katoličke crkve, započela je izgradnja nove školske zgrade i konačno izgrađena je željeznička pruga Osijek-Đakovo sa stanicom Vladislavci. Prvi svjetski rat prekinuo je gradnju crkve i unazadio ekonomiju naselja, tako da je razvoj u razdoblju između dvaju svjetskih ratova značajno usporen. Drugi svjetski rat donosi demografsku katastrofu koja je možda najrazvidnija na primjeru nestanka židovske i njemačke manjine. Poslije Drugoga svjetskog rata kreće veliki kolonizacijski val Hrvata, ponajviše iz Dalmacije, kojega slijedi snažna i brza no nenasilna asimilacija mađarskoga stanovništva. Nakon početnoga desetljeća saniranja ratnih stradanja, Vladislavci u socijalističkom razdoblju uglavnom ekonomski napreduju do osamdesetih godina odnosno ekonomske krize. Tijekom gotovo cijeloga Domovinskoga rata Vladislavci su na prvoj crti bojišnice što rezultira izbjeglištvom većine civilnoga stanovništva koje započinje u ljeto 1991. godine. Ipak, Vladislavci su uspješno obranjeni i nisu bili okupirani. Osnutak Župe Vladislavci 1994. godine i Općine Vladislavci 1997. godine označava novu fazu u razvoju naselja, a dugoročno vjerojatno najozbiljniji problem predstavlja veliko smanjenje broja stanovnika i nestanak odnosno smanjenje značaja nekad vrlo uspješnih industrijskih poduzeća koja su Vladislavce u pozitivnom smislu razlikovala od obližnjih ruralnih naselja.